John has been recognised as stateless in the UK and tells UNHCR about his daily life and his experience of applying for statelessness leave there. He is among those who, through no fault of their own, find themselves in the UK without a nationality, and struggle for years to work, travel or support themselves. ; Today millions of people around the world are denied a nationality. They often are not allowed to go to school, see a doctor, get a job, open a bank account, buy a house or get married. UNHCR’s #IBelong Campaign aims to end statelessness by 2024.
Danas, kada međunarodna zajednica obeležava 60 godina od usvajanja Konvencije Ujedinjenih nacija o statusu lica bez državljanstva iz 1961. godine, Agencija Ujedinjenih nacija za izbeglice (UNHCR), naglašava da je osiguranje prava na državljanstvo i smanjenje apatridije moguće i da je to sada važnije nego ikada.
„Novi globalni izazovi, kao što su pandemija COVID-19 i negativni efekti klimatskih promena, pored stalnih izazova sa kojima se suočavamo, kao što je sve veći broj prisilno raseljenih, pokazuju da je pravo na državljanstvo od kritične važnosti. Svi ljudi moraju da budu evidentirani i vidljivi u očima sopstvene zemlje i vlade i moraju da budu obuhvaćeni vladinim odgovorima na krize“, rekao je Filipo Grandi, visoki komesar Ujedinjenih nacija za izbeglice.
„Posedovanje državljanstva, a samim tim i državne zaštite koja proističe iz državljanstva, može da predstavlja razliku od koje može zavisiti i nečiji život, a to je još više izraženo u vreme krize, bilo da se radi o vakcinaciji, evakuaciji ili pružanju neophodne socijalne sigurnosti“, dodao je Grandi.
Lica bez državljanstva mogu da u situacijama sukoba i raseljavanja upadnu u zakonske rupe jer nemaju zaštitu nijedne vlade ili nemaju dokaz o identitetu ili nemaju ni jedno ni drugo. Njima, takođe, preti rizik da neće biti obuhvaćeni vakcinacijom protiv COVID-19 u okviru planova za borbu protiv pandemije u zemlji u kojoj se nalaze. Slično tome, malo je verovatno da će lica bez državljanstva imati pravo na društveno-ekonomske pakete pomoći namenjene smanjenju uticaja pandemije na život stanovništva. Štaviše, imajući u vidu da se klimatske promene pogoršavaju, licima bez državljanstva preti rizik da neće biti uključeni u vladine napore za ublažavanje posledica ekstremnih vremenskih događaja.
Šire gledavši, ukoliko neko nema državljanstvo, to može da znači da nema ni pristup obrazovanju, medicinskoj nezi ili legalnom zaposlenju. Apatridija može da onemogući slobodu kretanja, kupoprodaju imovine, glasanje, otvaranja bankovnog računa ili čak sklapanje braka. Trenutno u svetu postoji 4,2 miliona evidentiranih ljudi bez državljanstva. Međutim, stvarni broj ljudi koje nijedna država ne priznaje kao svoje državljane verovatno je mnogo veći, ako se uzme u obzir to da su podaci nepotpuni.
Konvencija iz 1961. godine je ključni međunarodni sporazum koji za cilj ima sprečavanje i smanjenje apatridije. Kada bi je sve države primenjivale, to bi doprinelo da se osigura da se nijedno dijete ne rodi bez državljanstva – čime bi se konačno podržalo postepeno potpuno iskorenjivanje apatridije.
Do kraja avgusta 2021. godine, Konvenciji o statusu lica bez državljanstva iz 1961. godine pristupilo je 77 država, s tim da se dinamika pristupanja ubrzala u poslednjoj deceniji. Od 2010. godine, 40 država formalizovale su svoju opredeljenost za smanjenje apatridije tako što su postale potpisnice konvencije, a najnovije zemlje potpisnice su Island i Togo.
U istom tom periodu, više od 800.000 lica bez državljanstva dobila su potvrdu o državljanstvu i rešen im je problem apatridije.
„U toku ove godine, kada obeležavamo godišnjicu usvajanja konvencije, UNHCR poziva sve države koje još uvek nisu pristupile Konvenciji o statusu lica bez državljanstva iz 1961. godine da to učine i da integrišu zaštitne mehanizme iz konvencije u nacionalne zakone o državljanstvu i svima garantuju pravo na državljanstvo,” rekao je Grandi.
Pristupanje Konvenciji o statusu lica bez državljanstva iz 1961. godine je jedna je od 10 akcija iz Globalnog akcionog plana za okončanje apatridije (Global Action Plan to End Statelessness). Planom je definisan okvir za države za postizanje ciljeva kampanje #JaPripadam (#IBelong Campaign), koju su UNHCR i njegovi partneri pokrenuli 2014. godine s ciljem okončanja apatridije u roku od 10 godina.
Stanje u Srbiji
UNHCR je početkom jula predstavio rezultate istraživanja „Lica u riziku od apatridije u Srbiji – Pregled trenutnog stanja i preporuke za budućnost“ koje je sprovela agencije CeSID u periodu od oktobra do novembra 2020. godine.
Apatridija pogađa najugroženije članove romske zajednice u Srbiji. UNHCR radi sa ranjivim interno raseljenim i domicilnim Romima koji nisu upisani u matične knjige rođenih ili su bez dokumenta od 2004. godine.
UNHCR je podržao sprovođenje istraživanja o apatridiji kako bi se prikupili podaci o Romima, Aškalijama i Egipćanima (RAE) koji bez ličnih dokumenata žive u neformalnim naseljima širom Srbije. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 1807 domaćinstava (9248 osoba) i ukazalo je na 253 osobe bez upisane činjenice rođenja; 275 osoba čije državljanstvo Republike Srbije nije potvrđeno; 1032 osobe bez lične karte; i 2072 osobe koje nemaju prijavljeno prebivalište ili boravište. Broj osoba u riziku od apatridije u populaciji koja živi u neformalnim nasenjima je pao za malo više od 1100 što je značajan napredak od 42% u odnosu na 2015. godinu.
Kontakt za medije: Dragan Vukotić vukoticd@unhcr.org ili 063 434 527
Share on Facebook Share on Twitter
