A stranded boat filled with people is seen from the helicopter of a Search and Rescue team of Mare Nostrum. ; With Summer at its peak and the waves at their calmest, Italy's Mare Nostrum Rescue at Sea operation has been inundated with arrivals of asylum seekers, mostly journeying from the coast of Libya. At least 5000 were rescued at sea over the course of just 48 hours between June 28 - 29, 2014. Given the large number of arrivals, all within hours, the Military Ship San Giorgio that normally acts as a collecting vessel for those already rescued, had to conduct direct rescues itself. Photographer Alfredo D'Amato was on board and captured the rescue process from identification of boats by the Italian Air Force to the rescue of the four boatfuls of people and disembarkation at Taranto in Puglia. With a total of 1171 from four different rescued boats, the group comprised 820 men, 148 women and 174 accompanied and 29 unaccompanied minors. Over fifty percent of those rescued were Syrians, mostly families and large groups. The total number of families were 100, including some from Eritrea and Sudan. Pakistan (100 men), Bangladesh (70 men and 2 UASM), Gambia, Somalia, Nigeria, Mali, Benin, Ghana, Senegal, Guinea Bissau, Ivory Coast, Morocco and Tunisia were the other nationalities that arrived. Three men from Libya, who were amongst those saved, were arrested under charges of trafficking/smuggling. Given the sharp increase in arrivals ver 2014, Italy has repeatedly asked for help from the EU and sharing the burden of the operation that costs Euros 8 Million per month. Since the operation started in October 2014, 73,686 people have been rescued while in distress at sea. Considered EU's largest such mission to date, Italy's decision to launch Mare Nostrum was a direct response to the more than 350 lives lost during twin shipwrecks off the coast of Lampedusa in October 2013.
Današnja diskusija u Parizu sa zemljama Evrope o rešavanju situacije na Mediteranu i sprečavanju gubitaka života u Libiji je preko potrebna i dobrodošla. Nasilje u Tripoliju u proteklih nekoliko nedelja učinilo je da situacija bude teža nego ikad, a poteba za akcijom kritična.
Pozdravljamo konsenzus učesnika današnjeg ssastanka o potrebi prestanka proizvoljnog pritvaranja izbeglica i migranata u Libiji. Zalažemo se za oslobađanje ovih ljudi iz centara za pritvor u urbanim područjima, ili njihovo smeštanje u otvorene centre koji dozvoljavaju slobodu kretanja, pružaju sklonište, pomoć i zaštitu od nevolja, uz dodatno nezavisno praćenje i nesmetan pristup humanitarnim agencijama. U svetlu mogućih rizika od zloupotrebe, lošeg tretmana ili smrti, niko ne bi trebao biti vraćen u centre za pritvor u Libiji nakon presretanja ili spašavanja na moru.
Današnja obnovljena rešenost država Evrope da spreče gubitak života na Mediteranu je takođe ohrabrujuća. Sadašnje stanje, gde su operacije potrage i spašavanja često prepuštene nevladinim organizacijama ili komercijalnim plovilima, ne može se nastaviti. Operacija potrage i spašavanja od strane država Evrope, slična programima koje smo videli proteklih godina, je preko potrebna.
Važna uloga koju obavljaju nevladine organizacije mora biti priznata. One ne smeju biti kriminalizovane niti stigmatizovane zbog spašavanja života na moru. Od komercijalnih plovila, na koja se operacije spašavanja oslanjaju sve više, ne sme se tražiti da predaju spašene ljude Libijskoj obalskoj straži, niti ih treba upućivati da iskrcavaju spašene u Libiji, koja nije sigurna luka.
Diskusije o uspostavljanju privremenog, predvidljivog dogovora za iskrcavanje ljudi nakon spašavanja na moru i podeli odgovornosti među državama Evrope o njjhovom prijemu je obećavajuća. Ohrabrujemo ovakve razgovore i u budućnosti, a zajednički pristup ovakvoj situaciji je u zajedničkom interesu.
U međuvremenu, evakuacije i preseljenje van Libije ostaju ključna slamka spasa za one čiji su životi neposredno ugroženi. Nastavićemo da podstičemo države da sarađuju sa nama kako bi većinu izbeglica iz Libije sklonili na sigurno i stoga pozdravljamo izraze podrške koje smo ovde danas čuli.
Na kraju, najveći napori su potrebni za otklanjanje razloga zbog kojih ljudi napuštaju svoje domove. Dok veliki broj konflikata u severnoj i subsaharskoj Africi I dalje traju, i prepreke razvojnim procesima opstaju, mnogi će potražiti alternative za sebe i svoje porodice.
Postizanje trajnog mira u Libiji mora biti ključni prioritet. Međunarodna zajednica mora upotrebiti sve što je u njenoj moći da zaraćene strane dovede do dijaloga i da dovede do političkog rešenja koje će povratiti stabilnost i bezbednost.
Share on Facebook Share on Twitter
