Povratnička priča: Vraćam se kući – nedavni povratak motiviran odlukom žene u obitelji

Na periferiji Hrvatske Kostajnice nalazi se selo Jovac. Tipično selo Banovine smješteno na vrhu brda trenutno predstavlja dom obitelji Kosijer koju čine Vesna (52) , Đuro (58) i kći Nikolina (31), dok je njihova druga kći, Đurđica (25) i dalje u Srbiji s vlastitom obitelji.

Trenutno smješteni u nedavno obnovljenoj kući Vesninih roditelja, Kosijeri, koji su nedavni povratnici (od travnja 2013.) i podnositelji zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, očekuju novu budućnost u svojoj domovini.
Prije sukoba iz devedesetih, kao zaposlenici lokalne tvornice hrane, Kosijeri su boravili u stanu u društvenom vlasništvu u Petrinji. Kao bivši nositelji stanarskog prava koji nisu vlasnici nikakve adekvatne stambene jedinice, obitelj Kosijer ima pravo na stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi, potencijalno i unutar Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja, ali prije svega u okviru nacionalnog programa.

Jedna od mnogih obitelji koja se našla u izbjegličkoj situaciji, čekajući rješavanje stambenog pitanja po svom povratku, Kosijeri imaju zanimljivu priču: “Napustili smo Petrinju 1995. te smo neko vrijeme bili smješteni u kolektivnom centru UMKA u blizini Beograda. Kasnije smo pronašli privatni smještaj i radili za oskudne plaće bez stalnog zaposlenja. Nitko se nije pobrinuo za nas. Srećom, bili smo čvrsta obitelj i preživjeli smo kao jedan tijekom tih prvih godina u izbjeglištvu. Obje kćeri su se udale i svi smo stekli srpsko državljanstvo 2004.”, kaže Vesna, sitna žena sa snažnim i odlučnim žarom u očima.

Ipak, izbjeglice su uvijek u ranjivom položaju. Naporan i slabo plaćen rad ostavio je trag na Đurinom zdravlju. Nikolinin brak nije bio sretan pa se razvela. U to vrijeme u Srbiji nije se naziralo nikakvo stambeno rješenje te je Đurđica sazvala obiteljski sastanak. “Moja majka živi u Jovcu pa za neko vrijeme imamo gdje biti u Hrvatskoj”, obratila se tako svojoj obitelji, “Imamo priliku dobiti odgovarajuće stambeno rješenje u Petrinji i svima je nama, a posebno Nikolini, potreban novi početak. Ja se vraćam kući, a vi možete učiniti kako vam drago, meni je dosta!” Naravno, obitelj se morala složiti s tako jakim argumentom. Majka je donijela pragmatično rješenje imajući na umu interes obitelji te se njih troje spakiralo i vratilo u Hrvatsku.

Na pitanje o tome o kakvoj budućnosti razmišlja, Vesna je najviše usredotočena na mladu kćer. “Petrinju smatramo najprikladnijim rješenjem za nas. Nikolina će imati više mogućnosti zapošljavanja, a Đuro i ja ćemo je, radeći na obiteljskoj zemlji u Jovcu, moći uzdržavati dok ne stane na vlastite noge. Podnijeli smo zahtjev za stambeno zbrinjavanje u siječnju 2013. i saznali da nismo na prioritetnoj listi državnog programa stambenog zbrinjavanja, ali se ipak nadamo najboljem.”

Unatoč povratku početkom 2013., Kosijerima još nije odobren status povratnika koji obuhvaća šest mjeseci besplatnog zdravstvenog osiguranja i šest mjeseci ograničene financijske potpore, što puno znači onima koji se vraćaju i počinju od nule. Pogotovo obiteljima kao što su Kosijeri koje krasi vizija, snaga i ustrajnost, osnaženih odlučnošću žena obitelji.

FOTO/TEKST: UNHCR/D.Klasnić