Regionalni program stambenog zbrinjavanja – Kraj dugotrajnog izbjeglištva za povratnika iz Korenice

Nekoć uspješna poljoprivredna zajednica, Bunić je danas slabo naseljeno mjesto u kojem živi šačica ljudi i pokušava spojiti kraj s krajem obrađujući zemlju i brinući se o svojoj stoci.

Bunić selo u općini Korenica Ličko-senjske županije rodno je mjesto Petra Erora (75), muškarca u godinama koji trenutno živi u zapuštenoj kući s pogledom na prekrasnu rijeku Krbavu.Starije životne dobi i lošeg zdravstvenog stanja, Petar se ne oslanja na zemlju i živi od svoje mirovine zarađene u udaljenom slavonskom gradu Virovitici gdje je, netipično za njegovu rodnu zajednicu, dugi niz godina radio kao načelnik policije.

“Bio sam načelnik policije u Virovitici do 1990. Proveo sam mnogo godina boreći se protiv kriminala u tom prekrasnom gradu za koji me veže mnogo lijepih osobnih uspomena i profesionalnih uspjeha”, kaže Petar i nastavlja: “S političkim promjenama koje su uslijedile, nas smo trojica policijskih službenika srpske nacionalnosti u virovitičkoj policiji bili degradirani pa sam odlučio, budući da sam već tad stekao sve potrebne uvjete, otići u mirovinu i nastaviti živjeti u Virovitici u mom malom stanu u društvenom vlasništvu.”

Kako se politička situacija u Hrvatskoj pogoršavala te za jednog Srbina, pogotovo bivšeg načelnika policije, više nije bilo ugodno ostati u Virovitici, Petar je odlučio privremeno preseliti u svoj rodni Bunić, “dok se situacija ne smiri”, kako kaže. Nažalost, situacija se nije “smirila” te je sukob u Hrvatskoj eskalirao pa se Petar više nije mogao vratiti u svoj stan u Virovitici.

“Nisam bio dobrodošao u Viroviticu, a nisam baš bio dobrodošao ni u svom rodnom Buniću. Znao sam tko vodi show u ‘Krajini’ i, takav kakav sam, nisam zadobio puno simpatija onih koji su mi bili ‘stranke’ tijekom mojih policijskih dana, ali sam ipak nekako preživio”, kaže ovaj otvoreni, i još uvijek uvjereni, bivši policajac. S hrvatskom vojnom operacijom 1995., Petar Eror i njegovi mještani su napustili Bunić i našli se u izbjeglištvu u Srbiji.

Tijekom boravka u Srbiji Petar je inicijalno živio u kolektivnom centru Zobnatica u općini Bačka Topola, ali je ubrzo svojom snalažljivošću postao predradnikom u građevinskoj tvrtki i preselio se u privatni smještaj. “Nije mi trebalo dugo da shvatim da je povratak za mene jedina opcija”, kaže on, i zaista, Petar se 1999.g. vratio u Bunić te je, uz podršku prijatelja i lokalnog ogranka jednog provedbenog partnera UNHCR-a, podnio zahtjev općini Virovitica za stambenim rješenjem budući da je tamo bio bivši nositelj stanarskog prava. Dobio je odgovor da je u međuvremenu ‘njegov’ stan dodijeljen drugoj osobi koja ga je i otkupila te da je stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava sada u nadležnosti državnih vlasti.

Kako je Petar odrastao u općini Korenica gdje je i dalje imao neke prijatelje i rodbinu, odlučio je tamo zatražiti stambeno rješenje. Od 1999. nekoliko je puta podnio zahtjev za stambenim zbrinjavanjem u Korenici. Zakoni su se mijenjali, nuđeni su mu stanovi, ali ne u Korenici kao što je zatražio pa su podnesene žalbe te je Pučki pravobranitelj dvaput intervenirao u njegovo ime. Rješenje tada ipak nije pronađeno.

Danas je rješenje ipak na vidiku s prvim valom projekta Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Cilj izgradnje stambene zgrade s 29 stanova u Korenici je osigurati stambeno zbrinjavanje za 29 ugroženih povratničkih obitelji, a radovi bi trebali započeti na proljeće 2014. Petra je kao korisnika preporučio kako Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje tako i UNHCR te se odluka očekuje uskoro.

FOTO/TEKST: UNHCR/D.Klasnić