FOTO: UNHCR/D.Klasnić
Šehrizada je rođena u Ličkom Petrovom Selu na granici Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Metež rata natjerao ju je da izbjegne iz Hrvatske 1995. godine i konačno pronađe utočište u Srbiji.
Nakon što su provele devet godina u kolektivnom smještaju u Srbiji, posredstvom UNHCR-a 2004. godine Šehrizada i Maja vratile su se u Hrvatsku. S obzirom da se nisu mogle vratiti u svoj predratni dom na koji su su u međuvremenu izgubile stanarsko pravo, smještene su u kolektivni centar Strmica, u kojem od onda žive. Prijavile su se za stambeno zbrinjavanje, nakon čega im je ponuđen stan u Kninu, no kako je isti bio neadekvatan za život, odbile su se useliti.
Nako duge birokratske borbe, 2011. godine Šehrizada i Maja konačno su dobile hrvatsko državljanstvo. Danas žive u Strmici od 145 EUR povratničke pomoći, koja neredovito stiže, i povremenih donacija kruha. Ljeti Maja uspjeva naći povremeno zaposlenje u turističkim mjestima na hrvatskoj obali. „Nemam dom od 1995. godine. Kada hodam ulicama Strmice i Knina, skrivam se od trgovaca, osoba kojima sam dužna novce..“, kaže Šehrizada.
2010. godine ponuđen im je smještaj u Erveniku, ratom pogođenoj, izoliranoj i nerazvijenoj općini, rijetko naseljenoj uglavnom povratnicima treće životne dobi i s limitiranim prometnim vezama sa susjednim urbanim središtima. Naročito je važno što Ervenik ne pruža gotovo nikave profesionalne i društvene mogućnosti za mladu ženu poput Maje. Smatrajući to neodrživim rješenjem za pristojan život, Samoukove su odbile ponuđeno.
Život nije bio lagan za Šehrizadu i njenu kći tijekom ratnih godina. Kao pripadnice manjiskog, bošnjačkog naroda, morale su se boriti i preživjeti na opasnom i po njih nepoželjnom području. Njihova nevolja nije prestala sa završetkom rata – traumatična iskustva izbjeglištva i 18 godina života u surovim okruženjima kolektivnih prihvatilišta u Srbiji i Hrvatskoj, ostavilo je traga na njima, naročito na Šehrizadinom psihičkom stanju. Ipak, borbeni duh nije napustio ove hrabre žene i one se još uvijek nadaju kako će im na kraju biti pružena prilika da prevaziđu njihovu nevolju i ponovno izgrade svoje živote, u okruženju dostojnom čovjeka.
Ta će se prilika možda pružiti vrlo skoro, s obzirom da su Šehrizada i Maja stavljene na prioritetni popis potencijalnih korisnika kojima će biti ponuđen stan u jednoj od dvije zgrade koje Republika Hrvatska planira izgraditi u Kninu u sklopu drugog vala projekata Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Od srpnja 2013. godine, hrvatske vlasti i UNHCR zajednički rade na uspostavi liste prioriteta za projekte RPS-a, uzimajući u obzir pri odabiru pravo na stambeno zabrinjavanje temeljeno na kriterijima ranjivosti kako bi osigurali da oni kojima je brza pomoć najviše potrebna budu doista i zbrinuti putem Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru