Odjeća visi na ogradi od bodljikave žice u prihvatnom centru za tražitelje azila u južnoj Europi. © UNHCR / Achilleas Zavallis
Dok traju razmatranja nekih vlada da pošalju tražitelje azila u inozemstvo na obradu, UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, poziva države da ne eksternaliziraju svoje obveze prema azilu i zaštiti. UNHCR upozorava da takva praksa ugrožava sigurnost onih kojima je potrebna međunarodna zaštita.
„UNHCR se čvrsto protivi inicijativama za eksternalizaciju koje prisilno premještaju tražitelje azila u druge zemlje. Eksternalizacijom se jednostavno prebacuje odgovornosti za azil drugamo te se izbjegavaju međunarodne obveze. Takve prakse ugrožavaju prava onih koji traže sigurnost i zaštitu, demoniziraju ih i kažnjavaju te mogu ugroziti njihove živote”, rekla je pomoćnica Visokog povjerenika za međunarodnu zaštitu UNHCR-a Gillian Triggs.
„Ironično je da se, dok slavimo 70. godišnjicu Konvencije o izbjeglicama, pokušavaju oslabiti njezina načela i duh. Umjesto toga, prioritet mora biti pronalaženje učinkovitijih načina da se zajamči univerzalno pravo na traženje azila i druga prava predviđena međunarodnim izbjegličkim pravom.”
Pokušaji eksternalizacije obično uključuju prisilni transfer tražitelja azila u treće države, često one u razvoju, u kojima jamstva i resursi za zaštitu ljudskih prava možda nisu primjereni. To može dovesti do njihova „skladištenja” na izoliranim mjestima na neodređeno razdoblje, što može naštetiti njihovu tjelesnom i duševnom zdravlju.
„Zgrožena sam argumentom da je isplativije slati i primiti tražitelje azila u zemljama globalnog juga. Smatram to moralno neprihvatljivim – ne smijemo stavljati cijenu na ljudske živote. Izbjeglice nisu roba kojom mogu trgovati bogatije države. To je dehumanizirajuće, eksploatacijski i opasno”, upozorila je G. Triggs.
„Eksternalizacija iskorištava ranjivosti preopterećenih zemalja u razvoju i izbjeglica.”
Iako se države mogu dogovoriti da međusobno prenose odgovornost za obradu zahtjeva za azil i zaštitu izbjeglica, UNHCR primjećuje da takvi dogovori o eksternalizaciji u praksi često ne ispunjavaju međunarodne obveze.
Prema međunarodnom pravu, država koja šalje izbjeglice odgovorna je za jamstvo da država primateljica potpuno ispunjava obveze zaštite premještenih tražitelja azila. Neke od tih zaštita uključuju zaštitu od protjerivanja, pristup pravičnim i učinkovitim postupcima azila, zdravstvenu zaštitu, zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu skrb te pravo na slobodu kretanja.
Ako se ta prava ne mogu zajamčiti, država pošiljateljica krši međunarodno pravo.
UNHCR vjeruje da su sporazumi o eksternalizaciji u suprotnosti s duhom Globalnog kompakta o izbjeglicama prema kojem se 181 zemlja složilo da ravnopravno podijele odgovornost za zaštitu izbjeglica.
„Nacionalne, jednostrane mjere koje, zapravo, uskraćuju pristup teritoriju radi traženja azila na granicama neke zemlje i prebacuju odgovornost na druge, prijetnja su dugo poštovanom režimu zaštite izbjeglica”, rekla je Gillian Triggs.
Golema većina od 26 milijuna izbjeglica na svijetu, 85 posto, velikodušno je smještena u susjednim regijama i regijama u razvoju, često dugi niz godina zbog dugotrajnih sukoba koji sprečavaju povratak. UNHCR poziva da se umjesto dodatnog opterećenja pruži podrška zemljama koje su preopterećene izbjeglicama.
„Dokazano je da dogovorene eksternalizacije ne odvraćaju izbjeglice od opasnih putovanja u potrazi za sigurnošću. Naprotiv, time se povećavaju rizici, potiče pribjegavanje alternativnim putovima i pogoršava pritisak na pogranične države”, upozorila je G. Triggs.
UNHCR je svjestan izazova prisilnog raseljavanja. No razvijene zemlje udomljuju samo 15 posto svjetskih izbjeglica, a imaju znatna sredstva za upravljanje zahtjevima za azil na human način. Usklađena međunarodna akcija i globalna solidarnost također su presudni za rješavanje nasilja i kriza koje ljude prisiljavaju na bijeg. Jednostrani odgovori beskorisni su i neučinkoviti.
UNHCR je spreman pomoći državama u ispunjavanju njihovih obveza kako bi se osigurao pošten i brz postupak azila.
Napomena:
Non-refoulement je međunarodno načelo koje sprečava države da protjeraju ili vrate ljude na teritorij na kojem bi im bio ugrožen život ili sloboda.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru
