Bosanka (Dragutinović) bez problema je rodila kod kuće u romskoj karavani u kojoj su tada živjeli. Stare romske primalje govorile su da ako dijete počne sisati unutar prvih sat vremena, dijete je dobro i nema potrebe ići u bolnicu. Bosanka je na ovaj način rodila četvero od svoje sedmero djece. Tek je kasnije shvatila da činjenica da nemaju rodni list znači da nemaju ni državljanstvo.
Bila je to jedna velika ljubavna priča, poput Adama i Eve, samo što mi nismo imali jabuku
Kako je to Bosanka mogla znati? Ona je također rođena u karavani, pri rođenju nije prijavljena i nije poznavala svoje roditelje. „Rođena sam u Italiji. Moja baka, koja me i odgojila, rekla mi je da sam rođena u okolici Torina, ali često smo se selili, od Sicilije pa sve do sjevera.“
Bosanka sada ima 44 godine i živi s partnerovom obitelji u Hrvatskoj. Tijekom godina počela je shvaćati što znači biti bez državljanstva. Nikad nije pohađala školu i još uvijek su joj onemogućena temeljna prava – pravo na rad, putovanje, brak ili liječničku pomoć. Njezina su djeca dobila dokumente i pohađaju školu, ali ona se još uvijek bori s papirologijom kako bi ostvarila normalan život.
„Nadam se da će se situacija ubrzo riješiti i da će ovoj noćnoj mori doći kraj“, kaže.
U Hrvatskoj i diljem Balkana upravo Romi mogu imati problema s državljanstvom jer ponekad ne prijavljuju rođenje djece. Prema popisu stanovništva iz 2011.g., u Hrvatskoj živi 2886 ljudi bez državljanstva i ljudi u riziku od bezdržavljanstvo.
Njezina priča počinje u Italiji gdje se mlada Bosanka zaljubila u Giannija dok su u šumi skupljali drvo za ogrjev. „Bilo je hladno, vatra nas je zbližila“, prisjeća se. „Bila je to jedna velika ljubavna priča, poput Adama i Eve, samo što mi nismo imali jabuku.“
Njihovo sedmero djece rođeno je u Italiji gdje su živjeli u raznim karavanama – jedan je čak imao i kupaonicu, a donirao ga je katolički svećenik. Budući da nisu imali dokumente, morali su raditi svakakve slabo plaćene poslove, poput sezonskog rada na farmi ili prodaje svijeća. Činilo im se kao da nemaju budućnost.
Giannijevi su roditelji živjeli u Hrvatskoj i imali hrvatsko državljanstvo te se mlada obitelj 2010. odlučila preseliti k njima. „Došli smo u Hrvatsku regulirati svoj status“, kaže.
U Hrvatskoj je 42-godišnji Gianni promijenio ime u Kristijan kako bi se bolje uklopio. „Palo mi je na pamet – nov život, novo ime“, kaže.
Sada žive u trosobnoj kućici njegovih roditelja u mjestu Darda u blizini Osijeka. Područje je teško pogođeno ratom između 1991. i 1995. te je danas gospodarski nerazvijeno i prilike za zapošljavanje tek su nešto bolje nego one koje su im bile na raspolaganju u Italiji. Međutim, obitelj se ovdje bolje smjestila.
Kristijan je brzo dobio hrvatsko državljanstvo preko pokojnog oca Dragoljuba i 62-godišnje majke Ljilje. Ona je lošeg zdravstvenog stanja, ali veseli ju biti okružena unucima. Sveukupno, šest je djevojčica i jedan dječak, od 9 do 19 godina.
Djeca se zabavljaju, pletu si kosu i igraju se s mačićima na tepihu. „Od trenutka kad su se rodili, svi su imali osmijeh na licu“, Bosanka se rado prisjeća.
Nije ih bilo jednostavno prijaviti jer četvero starije djece nije imalo rodni list i morali su DNK testiranjem dokazati krvno srodstvo prije nego mogu dobiti hrvatsko državljanstvo.
Šestero mlađe djece sada pohađa školu i Bosanka može vidjeti njihove svjedodžbe. „Ne znam čitati, ali znam brojiti“, šali se i pokazuje na dobre ocjene pokraj imena djece.
Njihovo sedmero djece rođeno je u Italiji gdje su živjeli u raznim karavanama – jedan je čak imao i kupaonicu, a donirao ga je katolički svećenik. Budući da nisu imali dokumente
Obrazovanje joj je jako bitno i trudi se da djeca, koja govore hrvatski, ne zaborave talijanski i romski jezik.
Bosanka je posljednja u obitelji bez dokumenata. Budući da u prošlosti nije mogla doći do pravog posla, bila je primorana prihvaćati usputne poslove, pa čak i prositi.
Ali nazire se svjetlo na kraju tunela. Ove su godine talijanske vlasti potvrdile pisanim putem da Bosanka nije prijavljena nigdje u Italiji, što je prvi korak prema rješavanju pitanja bezdržavljanstva. UNHCR i njegov partner Projekt građanskih prava Sisak pomogli su u pribavljanju dokumenata iz Italije i pružili Bosanki pravnu pomoć.
Potvrdom iz Italije, u policijskoj postaji u Dardi mogla se prijaviti za putovnicu temeljem UN-ove Konvencije iz 1954.g. Tim će dokumentom napokon postojati i na papiru. „Najvažnije mi je to što ću moći putovati“, kaže uz tajanstven osmijeh. Najstarija kći, 19-godišnja Suzana, udana je i živi u Italiji te bi uskoro trebala roditi svoje prvo djete.
„Želim biti prisutna pri rođenju svojeg prvog unuka“, kaže Bosanka. Naravno, namjerava osigurati da se dijete, bilo da je rođeno u bolnici ili kod kuće, pravilno prijavi i bude dio svijeta sigurnosti i mogućnosti.
#IBELONG – UNHCR-ova kampanja kojom se želi okončati bezdržavljanstvo koje trenutačno zahvaća više od 10 milijuna ljudi diljem svijeta
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru
