Sljedeća izjava pripisuje se Karolini Lindholm Billing, predstavnici UNHCR-a u Ukrajini.
Ovaj tjedan UNHCR je objavio novo Stajalište o dobrovoljnom povratku u Ukrajinu. Iako je povratak u vlastitu zemlju temeljno pravo, UNHCR ne promiče aktivno povratak u Ukrajinu zbog međunarodnog oružanog sukoba koji je u tijeku. Svaka osobna odluka izbjeglica da se vrate kući mora biti dobro informirana i potpuno dobrovoljna.
Prvobitno UNHCR-ovo savjetodavno mišljenje o nepovratku, izdano u ožujku 2022., nedugo nakon sveobuhvatne invazije Ruske Federacije na Ukrajinu, ostaje na snazi. UNHCR poziva sve zemlje da dopuste civilima svih nacionalnosti koji bježe iz Ukrajine nediskriminiratoni pristup svojim državnim područjima i da osiguraju poštovanje načela non-refoulement.
Iako su mnoge izbjeglice kratkoročno posjetile Ukrajinu, UNHCR ne smatra da to ni na koji način umanjuje potrebu izbjeglica za međunarodnom zaštitom. UNHCR potiče države domaćine da zadrže fleksibilan pristup kratkoročnim posjetima Ukrajini, što može pomoći u donošenju potpuno informiranih odluka o dugoročnijem povratku. Posjet Ukrajini koji traje kraće od tri mjeseca ne bi trebao utjecati na pravni status i povezana prava u zemlji domaćinu.
U međuvremenu, UNHCR nastavlja konzultirati ukrajinske izbjeglice i interno raseljene osobe o njihovim namjerama i zabrinutostima, te je objavio četvrto izdanje istraživanja „Životi na čekanju: namjere i perspektive izbjeglica i raseljenih iz Ukrajine“, uključujući po prvi put I izbjeglice i interno raseljene osobe (IRS). To se temelji na intervjuima s ćlanovima 3850 izbjegličkih kućanstava diljem Europe i 4000 raseljenih kućanstava u Ukrajini.
U skladu s prethodnim istraživanjima, apsolutna većina – 76 posto izbjeglica iz Ukrajine i 82 posto interno raseljenih unutar Ukrajine – planira ili se nada povratku, a oko 15 posto planira se vratiti u sljedeća tri mjeseca.
Glavna prepreka povratku i dalje je sigurnost i sigurnosna situacija jer se invazija i međunarodni oružani sukob nastavljaju usred intenzivnih borbi na prvim linijama, uključujući napade projektila i bespilotnih letjelica na gradove poput Kijeva, Dnjepra i Lavova, koji su jučer pogodili stambenu zgradu i tragično ubili deset ljudi i ranili više od njih 40. Kako se međunarodni oružani sukob nastavlja, bitno je da svaki povratak bude dobrovoljan, a ne prisilan ili pod pritiskom.
Ostale ključne prepreke ili čimbenici povratka koji se spominju u anketi su pristup osnovnim uslugama kao što su voda i struja, sredstva za život, stanovanje i obrazovanje. To su ključna područja na kojima humanitarni akteri i akteri ranog oporavka rade unutar Ukrajine, tako da oni koji donesu odluku o povratku zapravo mogu ostati, oporaviti se i ponovno izgraditi svoje živote u svojim područjima porijekla unutar zemlje.
UNHCR doprinosi regionalnim programima koji podržavaju izbjeglice, povratnike i interno raseljene osobe da pronađu zaštitu i trajna rješenja u svojim područjima povratka, pružajuči zaštitu, stambeno zbrinjavanje i programe u zajednici. Ovo također uključuje pravnu pomoć koja pomaže povratnicima da ponovno steknu identifikacijske i imovinske dokumente i pomoć u popravcima kuća i montažnih kuća.
Istraživanja namjera pokazuju da postoji veliki interes za povratak u područja poput regije Chernihiv na sjeveru Ukrajine i regije Kharkiv. To su regije u kojima je UNHCR dao prednost popravcima kuća. Samo u Chernihivu do sada smo popravili oko 1800 kuća i pomogli 27 000 osoba s uslugama pravne pomoći koje im pomažu u oporavku i pristupu administrativnim uslugama i uslugama socijalne zaštite.
U regiji Kharkiv, 1.500 kućanstava je dobilo potporu u popravcima kuća, a 50.000 u pravnoj pomoći i uslugama. U Mykolaivu – još jednom ključnom području za povratak – UNHCR je podržao popravke 2200 kuća i 16 000 ljudi s pravnom pomoći. UNHCR je ukupno podržao popravak više od 13.000 kuća u regijama diljem Ukrajine i pomogao više od 240.000 ljudi s uslugama pravne pomoći.
Povratak u područja koja su bila pogođena poplavama nakon rušenja brane Kakhovka posebno je izazovan. U ponedjeljak sam posjetila poplavom pogođenu Snihurivka hromadu u regiji Mykolaiv i dom Olene. Njezinu su kuću devet mjeseci okupirali ruski vojnici dok je to područje bilo pod privremenom vojnom kontrolom Ruske Federacije. Upravo se oporavljala od te traume kada joj je 7. i 8. srpnja poplavljena kuća nakon što je probijena brana. Šteta na njezinoj kući je ogromna i bilo je jasno da se ne može brzo obnoviti – oštećena je do temelja.
U utorak sam posjetila Bilozerku hromadu, jednu od najteže poplavom pogođenih regija u Khersonskoj oblasti, i susrela se s Liubov – ženom u 70-ima čija je kuća dva puta pogođena granatiranjem, tragično ubivši njezinu kćer, koja je za sobom ostavila 19-godišnjeg sina i kćer staru 9 godina. Opisala je kako je nakon probijanja brane voda poplavila njenu ulicu i kuću do 3,5 metara iznad zemlje. Kuća joj je još uvijek stajala, ali je oštećena u temeljima. Trauma kroz koju prolaze je ogromna. Pokraj nje živi Sasha, čiju je kuću također voda potpuno prekrila, a potom se potpuno urušila.
Ono što vidimo u ovim područjima je da su humanitarne potrebe i potrebe za oporavkom ogromne. Rat, neprijateljstva, a zatim i poplave donose nove izazove. Ljudi su zabrinuti kako će popraviti svoje domove prije zime koja je na pragu.
Vidjela sam i drugu stranu utjecaja rušenja brane kada sam u srijedu posjetila Nikopolj u regiji Dnjepropetrovsk. Tamo je nestašica vode akutna. Ono što je nekada bio rezervoar koji je opskrbljivao stotine tisuća ljudi sada je suho tlo. Izgledalo je kao pustinja na užarenom suncu, a s druge strane – sučelice meni – bila je nuklearna elektrana Zaporizhzhia. Stanovništvo Nikopolja živi u stalnom strahu da im se ne dogodi nešto još gore.
Potrebe – humanitarne i potrebe za oporavkom – nakon međunarodnog oružanog sukoba i, povrh toga, uništenja brana su goleme i zahtijevaju kontinuiranu potporu međunarodne zajednice – sada i dugoročno.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru