© Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Filippo Grandi upoznaje Abdulaziza Lugaza, izbjeglicu iz Somalije u Kakuma izbjegličkom kampu u Keniji © UNHCR/Samuel Otieno
Na Svjetski dan izbjeglica odajemo počast hrabrosti i nadama milijuna ljudi koji su prisiljeni bježati od rata, nasilja i proganjanja. Ove godine obilježavam tu prigodu u Keniji, susrećući se s izbjeglicama punim snage i ambicije unatoč bijegu od sukoba, suše i drugih užasa.
Danas sam u izbjegličkom kampu Kakuma upoznao Abdulaziza Lugazoa, koji predsjedava zemljoradničkom zadrugom koja uzgaja usjeve otporne na sušu kao što su špinat, bamija i zelenu ljusku. Abdulaziz je odrastao na obiteljskoj farmi u Somaliji, a kada je 1990. bio prisiljen pobjeći, nije mislio da će se više moći baviti poljoprivredom. Sada može raditi zajedno s drugim izbjeglicama i kenijskim poljoprivrednicima na zemlji koju je osigurala vlada, zarađujući dovoljno da svojoj djeci plati udžbenike i školske uniforme.
Abdulaziz je želio upotrijebiti svoje vještine kako bi pomogao svojim kolegama izbjeglicama, kao i za rad u kenijskoj zajednici koja ga je primila. Zahvaljujući sve inkluzivnijoj politici Kenije u Kakumi, dobio je priliku doprinijeti i uspjeti.
Kenija i Kenijci velikodušno ugošćuju izbjeglice više od 30 godina. Tijekom svojih mnogih posjeta zemlji, vidio sam učinak mnogih pozitivnih i konkretnih koraka za poboljšanje uvjeta za izbjeglice i zajednice domaćine.
Koristim ovaj poseban posjet kako bih istaknuo ostatku svijeta da možemo – i moramo – učiniti više kako bismo ponudili takvu nadu, mogućnosti i rješenja izbjeglicama, gdje god se nalazili i bez obzira na kontekst. Kenija pokazuje da je to moguće.
Uključivanje izbjeglica u zajednice u kojima su pronašli sigurnost najučinkovitiji je način da im se pomogne da ponovno počnu svoje živote i pridonese državama koje ih primaju.
To znači osigurati da se izbjeglice mogu prijaviti za posao, upisati u škole i pristupiti uslugama poput smještaja i zdravstvene skrbi. To također znači njegovanje osjećaja pripadnosti i dobrodošlice koji daje nadu izbjeglicama protjeranim iz svojih domova.
Ovdašnja vlada spremna je uvesti inovativne i inkluzivne politike koje će mnogima od pola milijuna izbjeglica i tražitelja azila omogućiti da rade i žive rame uz rame s Kenijcima. To će potaknuti samopouzdanje, razviti gospodarstvo i smanjiti ovisnost o humanitarnoj pomoći.
U UNHCR-u, Agenciji UN-a za izbjeglice, znamo da je uključivanje najbolji način za podršku izbjeglicama, da ih pripremimo tako da mogu pomoći u ponovnoj izgradnji svojih zemalja kada im uvjeti dopuštaju povratak ili da napreduju ako budu preseljeni u drugu zemlju.
Ali zemlje domaćini to ne mogu učiniti same. Ostatak međunarodne zajednice mora pojačati i osigurati financijska sredstva koja bi omogućila takve progresivne politike. Svjedoci smo golemog napretka u ovom području tijekom proteklih godina, uz iznimnu velikodušnost donatora, inovativne pristupe financiranju i golema ulaganja Svjetske banke, regionalnih razvojnih banaka i drugih međunarodnih financijskih institucija. Ali jasno je da se mora učiniti više.
Vrijeme je da se svi posvetimo uključivanju izbjeglica u naše zajednice na svim razinama – u našim školama, radnim mjestima, zdravstvenim sustavima i šire, kao što to radi kenijska vlada, kako bi izbjeglice mogle povratiti nadu daleko od svog doma.
Moramo također priznati izazove s kojima se suočavaju zemlje domaćini u svijetu u kojem nedostaje mira. Češće su pogranične zajednice te koje i dalje primaju I pružaju utočište ljudima koji bježe od nasilja. Zemlje sudjedne Sudanu još su jedan primjer te solidarnosti. Mnoge zemlje koje primaju izbjeglice poput njih imaju volju prihvatiti i uključiti izbjeglice, ali trebaju mnogo više ulaganja i potpore da to učine.
Nažalost, u današnjem podijeljenom svijetu, dugoročna rješenja za ljude prisiljene na bijeg i dalje su jadno rijetka, ostavljajući mnoge od 35 milijuna svjetskih izbjeglica u neizvjesnosti.
Zato, na Svjetski dan izbjeglica, završavam pozivom čelnicima da ispune svoju odgovornost u posredovanju u miru kako bi nasilje prestalo, a izbjeglice se mogle vratiti kući sigurno i dobrovoljno.
Pozivam vlade da povećaju mogućnosti preseljenja za izbjeglice kojima je to nasušno potrebno.
I pozivam države da prihvate politike koje prepoznaju ogroman potencijal izbjeglica kako bi doprinijele društvenom, gospodarskom i političkom životu zemalja koje ih primaju. Predobro znamo cijenu nedjelovanja: svijet s najvećim prisilnim raseljavanjem u zabilježenoj povijesti. Ne možemo dopustiti da se ovo nastavi.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru
