Sljedeću je izjavu dao Filippo Grandi, Visoki povjerenik UN-a za izbjeglice.
Jedna od pet žena izbjeglica ili interno raseljenih žena bila je žrtva seksualnog nasilja. Danas znamo da se taj udio i povećao zbog dugotrajnog utjecaja pandemije bolesti COVID-19 na ljudska prava i društveno-gospodarske prilike.
Od Afganistana i Kolumbije do Demokratske Republike Kongo, a i šire, poguban utjecaj sukoba, pandemije i raseljavanja najviše su osjetile žene i djevojke.
Od ožujka prošle godine izvještavali smo o globalnom porastu obiteljskog nasilja, dječjih brakova, trgovanja ljudima te seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja kao rezultatima pandemije. Uz to, došlo je do zanemarivanja teško postignutih pomaka u rodnoj ravnopravnosti.
Rješavanje problema rodno uvjetovanog nasilja zahtijeva zajednički odgovor koji uključuje nacionalne vlasti, humanitarne dionike, civilno društvo, donatore i same prisilno raseljene žene, djevojke, muškarce i dječake.
Ove godine obilježavamo 30. godišnjicu 16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja te pozivamo nacionalne i lokalne vlasti da učine više za zaštitu prava izbjeglica, interno raseljenih žena i djevojaka te onih žena i djevojaka bez državljanstva da spriječe to strahovito nasilje.
Prisilno raseljene osobe i osobe bez državljanstva također moraju biti uključene u sva nacionalna rješavanja problema rodno uvjetovanog nasilja. Žrtve moraju imati podršku u liječenju i oporavku, a nasilnici moraju biti izvedeni pred lice pravde.
Potrebno je pojačati financiranje humanitarnih programa za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, uključujući projekte za osnaživanje žena i djevojaka te usluge za pomoć žrtvama.
Pomoć se posebice mora usmjeriti na one koji rade na prvim linijama, uključujući organizacije i grupe koje vode raseljene žene.
Rodno uvjetovanom nasilju može se stati na kraj samo ako se djela usklade s retorikom.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru