Ovaj međunarodni program vrijedan 290 milijuna eura, koji podupire UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, dosad je pomogao preko 8600 osoba i trebao bi biti okončan iduće godine.
Branko Glišić s osobljem UNHCR-a ispred svoje nove kuće koja je sagrađena uz financijsku potporu Regionalnog programa stambenog zbrinjavanja. Fotografija: RPSZ
Suzne oči Branka Glišića dok se prisjeća povratka u selo koje je bio prisiljen napustiti zbog rata u Bosni govore više od riječi.
Njegov dom u zaseoku Ajdinovići u općini Olovo u središnjoj Bosni razrušen je početkom rata 1992., no 2018. sagrađena je nova kuća na istome mjestu.
„Kad sam prvi put ugledao svoju novu kuću, osjetio sam se preporođenim”, opisao je 71-godišnji Glišić dvokatnicu površine 45 kvadratnih metara.
Branko i njegova supruga Dušanka (69) ponovno su dobili kuću zahvaljujući Regionalnom programu stambenog zbrinjavanja, inicijativi koja pomaže najranjivijim izbjeglicama i ljudima raseljenima u tijeku sukoba u bivšoj Jugoslaviji između 1992. i 1995.
Europska unija i donatori poput SAD-a i mnogih europskih država financiraju ovaj projekt vrijedan 290 milijuna eura čiji je cilj pružiti potporu oko 36 000 ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
UNHCR, Agencija UN-a za izbjeglice, partner je ovog projekta otkako je pokrenut 2012.g.
Surađuje s Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OSCE) na približavanju programa najpotrebitijim raseljenim osobama kako bi im omogućili pristup pravima i uslugama iz područja zdravstvene zaštite, obrazovanja, socijalne skrbi i zapošljavanja.
Prije sukoba supružnici su mirno živjeli u Ajdinovićima, gdje je Branko radio u tvornici kreveta u Vogošći blizu Sarajeva, no rat je promijenio sve.
Poslije završetka rata 1995. potpisivanjem Daytonskog sporazuma država je efektivno podijeljena na dvije administrativne jedinice – Federaciju BiH s bošnjačko-hrvatskom većinom i Republiku Srpsku (RS).
Bračni par je zajedno sa svojom djecom nije imao druge nego otići u Republiku Srpsku nakon što je prema sporazumu njihovo selo pripalo entitetu Federacije BiH.
„Naše je selo bilo praktički napušteno. Stoga je i nama jedino preostalo otići”, izjavio je.
Idućih šest godina živjeli su u raspadnutoj kući u uvjetima koje je Branko nazvao „neljudskima”.
„Da sam znao što me očekuje u izbjeglištvu, nikad ne bih napustio svoju kuću”, rekao je. Godine 2001. uselili su se u kuću obiteljskog prijatelja u Vogošći. Nalazila se nedaleko od njihova rodna sela u koje je Branko redovito odlazio radi uzgoja malina na svojoj gredici.
Godine 2014. čuo je za RPSZ i odmah se odlučio prijaviti.
„To nam je bila jedina prilika da se vratimo kući i izgradimo novi život”, rekao je. Njihova djeca koja su odrasla izvan sela ostala su u RS.
Branko se učlanio u mjesnu poljoprivrednu zadrugu koju podupire Vlada SAD-a i prodavao svoje proizvode. U zadruzi je provodio vrijeme s Hrvatima i Bošnjacima, no tvrdi da nikad nije imao problema s njima, kao ni sa svojim susjedima.
„Naša suradnja u zadruzi najbolji je primjer suživota i zajedničkog rada ljudi koji su odlučili ostaviti mučnu prošlost iza sebe”, izjavio je.
Do sredine ožujka 2021. RPSZ je pomogao više od 8600 najranjivijih raseljenih, izbjegličkih i povratničkih obitelji iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Taj broj odnosi se na dvije trećine ukupnog broja rješenja (11 800) koja program namjerava pružiti prije okončanja u lipnju 2022.
„Posebno nam je drago da je dosad odabrano oko 88% korisnika kojima će se pomoći kroz RPSZ-a”, rekla je Anne-Marie Deutschlander, UNHCR-ova glavna koordinatorica za jugoistočnu Europu.
“Istodobno, zemlje partnerice RPSZ-a dužne su osigurati brzi odabir preostalih korisnika kako bi im se pružila pomoć u izgradnji novoga dostojanstvenog života putem RPSZ-a ili nekoga drugog programa pružanja potpore”, izjavila je.
Podijeli na Facebook-u Podijeli na Twitteru
